Doručak na zraku i nova novcata košarica za kruh
This post is also available in: English
Toplina ovog ljeta konačno me probudila iz ove duuuuge hibernacije! Dobro jutro! :-)
Volim jesti na otvorenom. Jako. Otkako sam bila klinka.
Kada ne bih bila raspoložena za neko jelo (a bila sam jako izbiljiva s hranom), siguran način za navesti me jesti je bio postaviti stol vani. Ili samo prebaciti kuhinjsku krpu preko drvene klupe, premjestiti moj tanjur s kuhinjskog stola na nju i ja bih se, odjednom, veselo složila s čime god na tanjuru.
Kasnije, kada sam počela sama birati svoja jela i vremena kad ću jesti, bilo je prilika kad bih pokisnula jer ne prihvaćam prekide svog zadovoljstva u užitku jela na otvorenom…
Toliko to volim.
Pa kako onda odoljeti ovom prekrasnom ljetnom vremenu i propustiti prilike za uživanje u doručku na zraku? Da bih prigode napravila još veselijima, odlučila sam da mi treba košarica za kruh. Od mojih omiljenih materijala i u omiljenim bojama, lan prirodne boje izvana, pamuk boje ciklame iznutra. Onda sam još naslikala ribe na njoj. I kako stvar treba biti praktična, nije namijenjena samo posluživanju kruha – štogod kruha ostane, jednostavno zatvorim vrh košarice i ona postaje vrećica koja kruh drži svježim.
Oh, postajem gladna… :-)
Košaricu i vrećicu za kruh napravila sam od lanene tkanine prirodne boje na koju sam naslikala pet bijelih i ciklama ribica. Podstava košarice napravljena je od pamuka boje ciklame. Između lana izvana i pamuka iznutra stavila sam sloj filter vate na donjoj trećini i samom dnu košarice – da bih bila sigurna da će kruh koji držim unutra, kad je košarica zatvorena zategnutom trakicom, biti svjež.
Veselo ljeto želim!
Mare