This post is also available in: English

Torba s cvijećem ali snježna. Snježna jer je napravljena od tople tkanine, jer ima boje zime i snijega, i snježna jer je snijeg prvi put ove zime počeo padati baš kako sam ju završila.

Zašto sam napravila bijelu torbu? Zato što svjetla torba od tkanine zvuči prilično nepraktično. Zvuči kao da se može zaprljati brzo. I što onda? E pa kad čujem da je nešto ne-moguće, ne-praktično, ne-štogod, imam silnu želju pokazati suprotno.

Sklonost prljanju, flekanju, habanju… To je talent svoje vrste. Ne trudeći se, naći ću načina da zaprljam bilo odjeću, bilo torbu. Fleke kao da same skaču na mene. Ne uzrujavam se oko toga. Pazim da se stvari koje koristim mogu jednostavno oprati ili očistiti. Tako i torbe. Na svjetloj torbi će se moguća prljavština primjetiti prije nego na tamnijoj, da. Ali onda ju napravim tako da kada se zaprlja, jednostavno ju stavim u mašinu i operem nježnim ciklusom pranja na 300 C. U torbi nema ništa što bi se moglo rastopiti ili oštetiti u pranju, tkanine su oprane unaprijed da se izbjegnu moguća neugodna iznenađenja s puštanjem boja i ojačane da bi torba zadržala oblik. Kada se osuši, torba je ista kao što je bila prije pranja. Na rame i idemo van.

Snježnu torbu sam napravila od starih samtenih hlača krem-bijele boje. Od smeđe pamučne tkanine s uzorkom listova – od stare ljetne haljine, našila sam cvjetove. Detalje na cvjetovima i travke rukom sam izvezla koncem krem, nježno zelene i nježno ljubičaste boje. Torba je visoka 30 cm, široka 45 cm. Dno je dugo 30 cm, široko 12 cm i ojačano da se torba ne izvisi. Za kontrast, unutrašnjost sam napravila od pamuka jarke zelene boje. Unutrašnjost krije tri džepa od kojih se jedan zatvara patentnim zatvaračem, te trakicu s kopčicom. Torba ima dvije ručke duljine 68 cm i zatvara se patentnim zatvaračem.

S ljubavlju sa snježnog brda,

Mare