Bečke šetnje: Doručak kod Sachera

This post is also available in: English

Bila sam u Beču pred dva tjedna. Jako kratki odmor, u posjeti mom prijatelju Andreasu. Prvo, radio je rođendanski tulum. Tulum je bio sjajan, uživala sam i bilo mi je divno provesti nešto vremena s ljudima koje nisam dugo bila vidjela. Drugo, Beč je prekrasan grad, toliko je toga za vidjeti i raditi. Treće, volim Beč, i kako nisam bila tamo možda već i dvije godine, nedostajao mi je i nedostajala su mi sva mjesta koja volim vidjeti i posjetiti.

Ostala sam samo tri dana, stoga je vrijeme valjalo pametno koristiti. Drugim rječima: čim manje sna, čim više vremena na nogama šećući gradom.

Kako sam stigla večer kada se održavao tulum, počela sam svoje Bečke šetnje netom nakon njega: u zoru. Sat vremena lagane šetnje od mjesta gdje smo slavili do prijateljevog stana. Uz Donaukanal, srevši samo nekoliko ljudi. Svježi jutarnji zrak i grad koji se budi i ulazi u svoj dnevni ritam, volim to.

Ovdje je nešto prizora iz mojih šetnji Bečom, recimo mala Beč fotogalerija.

Tulum se održavao jako blizu Spittelau spalionice otpada-toplane koju je redizajnirao Friedensreich Hundertwasser. Ako kažem da sam velika ljubiteljica Hundertwasserovog stvaralaštva, trebam li dodati da sam provela nešto vremena detaljno ju osmatrajući?

Pa sam nastavila pješačkom stazom uz Donaukanal, popločanom ganitnim kockama. Skupa sa svojom novom torbicom sa šišmišima.

Drveće uz Donaukanal i miris rijeke i drveća, naročito vrba.

Čelična ograda uz Donaukanal, tako jednostavna i tako elegantna.

Nedjeljno popodne u Wirtshaus am Wasserpark, nešto prije nego su ljudi počeli dolaziti na kasno-popodnevni ili rano-večernji obrok. Sepp, moj bivši šef, je vlasnik restorana. Kroz godine, jeli smo na puno različitih mjesta zajedno, i uvijek mi je zadovoljstvo zamoliti ga da izabere jelo i piće za mene. Dovoljno rečeno. Posjetite i uživajte u tipičnoj Bečkoj kuhinji u njegovom restoranu sami!

Ili popijte pivo vani. Terasa restorana: u sjeni lipe.

Opera u sumrak. Savršeno vrijeme za divljenje delikatnosti rasvjete koja zgradu čini još ljepšom.

Hotel Sacher. Nikad kročila unutra, ali Sacher torta jako mi je dobro poznata.

Palmenhaus, znak za restoran koji je unutar njega.

Palmenhaus, pogled iz drugog ugla. Divim se čeličnim i staklenim konstrukcijama.

Ružičasti tulipani i bijeli narcisi u gradu. Doma su tulipani upravo završili cvat, ovdje su još bili u punom cvatu.

Jorgovani noću. Puno ih je u gradu, i kako su bili u punom cvatu svako malo zrak bi donio njihov miris.

Stepenište u Obere Weissgerberstrasse.

Patke u kupaoni.

Drveće stanari u Kunsthausu, Hundertwasserovom muzeju i galeriji. Više o Kunsthausu slijedećom prigodom.

Terasa Dunklebunt kafeterije-restorana, s druge strane zgrade. Prelijepo i mirno mjesto, ne propuštam uživati u espressu tamo.

Gruss aus Wien!

Mare